Potaknut sam na ovaj post današnjim iskustvom s domovnicom. Ono radi čega trebam domovnicu — nemam pojma zašto im treba domovnica. No to nije niti bitno.

Priča prva: Domovnica

Dakle, zaboravio sam domovnicu doma. Iovako ionako htio sam napraviti novu; ova je relativno stara, i ako već moram predati dokument, nije mi problem dati 20kn. I tako saznam da kad sam već u gradu, mogu otići kod Zapadnog kolodvora i tamo napraviti domovnicu.

Vraga.

Ispada da zato što sam rođen u Osijeku, i zato što je tamo napravljena domovnica, ne mogu napraviti domovnicu u Zagrebu neovisno o tome što tu živim već skoro 20 godina. Moram, naime, prvo obaviti “prijenos upisa” u svoj lokalni ured (pretpostavljam matični ured) koristeći domovnicu iz Osijeka.

U redu. Pazi ideje. Imamo informatiziranu državnu upravu (žena gleda u računalo), a Internet omogućuje povezivost kao nikad dosad u povijesti čovječanstva (na mobitelu u tramvaju mogu pristupati sadržajima posluženima s bilo koje lokacije na ovoj našoj plavoj lebećoj kugli). No ta naša informatizirana državna uprava nije sposobna koristiti isti softver, dignuti servere, ili koje god da su im prepreke — i opslužiti me s jednim papirom za kojeg sam još uvijek sretan i zadovoljan što ga imam.

Ne, nego moram raditi “prijenos upisa”, i zatim moram izrađivati domovnicu u istom uredu u kojeg sam “prenio upis”.

A šteta na ekonomiju da kojim slučajem nemam tu domovnicu? Ne zaboravimo, svaka škola i fakultet je voli de facto oduzeti dok god je osoba upisana u tu školu ili fakultet. Što bih tada morao raditi, da mi iz škole ili fakulteta ne mogu ili ne žele dati moju vlastitu domovnicu? Što bih radio da je moram istog dana imati, a subota je ili nedjelja?

No, ajdmo drugačije. Jednostavno pretpostavimo da ne mogu doći do domovnice ili da je nemam i točka. Šteta po ekonomiju je jedan radni dan – zamislimo plaću od 35kn/sat (izmišljam), pomnožimo s 8h, i zbrojimo s cijenom povratne karte primjerice vlakom do Osijeka… koja iznosi 193kn (bez odabira povlastica i slično). Dakle, šteta je 473kn za jedan propušteni radni dan i prijevoz do Osijeka.

Opcionalno? Mogu slati zahtjev i nadati se da će poštom stići u nekakvo normalno vrijeme. Tada bi me trebalo koštati oko 20kn. Jest ušteda, a gdje je vrijeme?

Usput, državna službenica je bila izuzetno neugodna, izvrijeđavši moje nepoznavanje u koju općinu spadam i slično, što bi iovako ionako za mene kao građanina trebalo biti posve irelevantno. “Sramota je ne poznavati grad u kojem živite” – a mora da je onda i sramota pokušati raditi u tom gradu, plaćati porez, a bogme je sramota i čuditi se gospodi u državnoj upravi koja su Dubec smjestila pod primjerice katastar u Sesvetama.

A da ne spominjemo da kad se službenici 10min prije toga pokucalo na vrata, dvije službenice su sjedile, gledale u prazno i rekle “Malo sačekajte”.

Priča druga: Izvadak iz matične knjige rođenih

Prvo, jeste li znali fascinantan podatak da je izvadak iz matične knjige rođenih posve druga stvar od rodnog lista? Eto, ja budala pa nisam. Ub’me ako ima neko objašnjenje.

Drugo, jeste li znali fascinantan podatak da kao osoba rođena u Osijeku nigdje u Zagrebu ne mogu dobiti navedeni papir? Da, sustavi nisu povezani.

Jedino mjesto u okolici Zagreba na koje su me uputili jest… Dugo Selo. Izvan zone ZET-a.

Dugo Selo je stvarno prelijepo. Dolazak tamo je isto predivan. Kontakt sa službenicom u Dugom Selu je bio fantastičan, jedno od najboljih iskustava u kontaktu s misterioznim entitetom koji zovemo Država. Dođem, kaže “Trebate osobnu, ovo, ono, i tolko-i-tolko kuna biljega.” Nije me se vrijeđalo za nepoznavanje pravila, za rođenje u drugom gradu, nije se bilo živčano. Nije bilo čekanja. Sve je proteklo u najboljem redu.

To ne znači da nisam izgubio jedan radni dan na odlazak tamo.

To ne znači da pojedini formulari ne traže apsurdno veliku količinu dokumentacije, uključujući i navedeni “izvadak iz matične knjige rođenih”.

Priča treća: Promjena prebivališta

Još nisam prebacio prebivalište. Bojim se krenuti. Zadnja dva puta kada sam to pokušao napraviti, prvi put krenuo sam od Policijske postaje u Sesvetama, koja me uputila u Petrinjsku u Zagreb. Drugi put krenuo sam od Petrinjske, koja me pak uputila da prvo moram stvari riješiti u Sesvetama.

Odgađam to već poprilično dugo. Svjestan sam da time sigurno kršim određen broj propisa, no bogme bi se neki klasični postupci mogli staviti u jedan lijepi PDF, objaviti na stranici primjerice Ministarstva uprave, pokrenuti kampanju da je to objavljeno (kako bi ljudi znali da toga ima) i lijepo hyperlinkove postaviti u PDFu kako bih mogao u requirementsima, kad znam da mi nedostaje neki dokument, lako mogao kliknuti na link i vidjeti kako doći do tog papira.

No, eto.

–
via blog.vucica.net