Dokumentacija se, zanimljivo, ne nalazi na FINAinom webu o fiskalizaciji, nego na webu porezne uprave.
Zato jer, je li, logično je da se koristi PKI arhitektura FINAe i podnose zahtjevi FINAi i zatim sve submita poreznoj upravi.
Dakle, file format za XML datoteku, postupak potpisivanja (hura, signing) i network protokol. Hura – here’s to reading massive amounts of boring stuff! Hura za nove poreze, hura za FINA-u i hura za vrle nam ministre…
Dovoljno puta mi se dogodilo da bi bio red da dokumentiram. Između ostaloga, radi sebe. Dosta neugodna situacija.
Prvo, ja sam posve odustao od toga da prijavljujem policiji. Predzadnji put pokušao sam prijaviti policiji na otoku Silbi, no kako je nemoguće iskopati jednog ili dva policajca koliko ih je nazovimo-to-dežurno na otoku, pokušao sam zvati telefonski i dobio policiju u Zadru. “A šta bi vi tili, da vam mi sad, ka, tražimo novčanik?!” Ukratko — nula bodova.
Drugo, malo pričekajte s prijavom nestanka kartica, za slučaj da se novčanik nađe — ali ne predugo. Tu procijenite sami. Da biste izvadili nove kartice u PBZu, potreban vam je dokument sa slikom. Ako nemate putovnicu, praktički jedini dokument ste upravo izgubili i vadit ćete ga preko mjesec dana. Ako nađete novčanik, bit će vam žao 50kn po kartici koliko PBZ (pravedno) uzme. Ipak! Ne previše odugovlačiti! Makar su kartice računa neupotrebljive bez PINa, PBZova kartica žiro računa je itekako upotrebljiva na Internetu. Ako imate American Express bez čipa, ta kartica prema mojem iskustvu traži samo potpis. Dakle, ne odgađati predugo.
A sad, kako do osobne.
Minimum minimuma je dva dana hodanja. Ne možete u manje od toga. Rezervirajte barem nekoliko sati u oba dana, primarno zbog čekanja u redu.
Dan prvi. Odlazite u policijsku upravu zaduženu za područje na kojem ste prijavljeni. Najvjerojatnije ista policijska postaja koja vam je izdala prethodnu osobnu iskaznicu – primjerice, u Petrinjskoj, ili (ako ste na području dijela kvarta Dubec, ili na području Sesveta), u Sesvetama.
Ponesite neki dokument tipa rodni list, makar vam vjerojatno neće trebati. Odmah kupite 70 kn u državnim biljezima. (Obično najbliža trafika kod policijske postaje ima biljege. Pitam se zašto.)
Ulazite unutra, stojite, dobivate od “tete na šalteru” formular za prijavu gubitka osobne iskaznice. Stanete sa strane, popunite ga u miru. Formular vas pita stvari poput OIBa, JMBGa, okolnosti pod kojima je osobna izgubljena, te da potvrdite da osobnu niste prodali, dali u zalog i slično.
Predajete popunjeni formular teti na šalteru zajedno s biljezima. Teta na šalteru vas upućuje da se vratite npr “sutra”, “prekosutra” ili “za tri dana”.
Međukorak. Možete obaviti slikanje za dokumente. Koliko sam ja upućen, slika za osobnu ne smije biti starija od 6 mjeseci. Neka vam ne pada na pamet pokušati “podvaliti” istu fotografiju za dokument koju ste predali prošli put, upravo zbog tog pravila; pred-predzadnji put sam otkantan kad sam pokušao dati istu, lijepu sliku, te sam se išao nabrzinu slikati. Recimo samo da sam prozvan MMK.
Dan drugi. Dolazite na šalter i predstavite se. Pokupite rješenje o proglašenju osobne nevažećom – komad papira A4 koji je državi od krucijalne važnosti da sami odnesete u Narodne Novine™ i predate kao “zahtjev za objavom oglasa o proglašenju osobne iskaznice nevažećom” – za što ćete biti oderani za 35 hrvatskih kunića. Posve mi je nejasno zašto efektivno državna institucija Narodne novine ne može surađivati s policijom dovoljno da uplatim policiji novce i da oni to srede. But I digress.
Odmah pokupite i formular kao zahtjev za izradu osobne iskaznice (OIB, JMBG, …) te uplatnicu na 48.50kn. Pripremite i par kuna više; FINA odere za dodatni 4.80kn, a tko zna kako je u drugim bankama i poštama. Internet bankarstvo bi bilo teoretski moguće, ali morali biste donijeti natrag i uplatnicu, ali i isprintanu potvrdu o uplati. Printati vam se, naravno, za 5kn razlike ne da.
Pitati tetu gdje su najbliže Narodne novine – recimo, u Sesvetama ih nema, pa ih možemo potražiti najbliže u Aveniji Dubrava 35 – kod Lidla. Što se tiče Petrinjske, najbliže Narodne novine su na famoznom ilitiga popularnom Trgu žrtava fašizma, i čak imaju zaseban odjel za objave oglasa. Put pod noge!
Stričeku u Narodnim novinama kažete zašto ste došli, predate mu papir, predate mu A4 papir, i mirni ste. On vam da natrag vaše rješenje o proglašenju, kao i račun vezan za objavu oglasa. Oboje predajete teti na šalteru.
Ako ga niste obavili dosad — sad možete svratiti na gore spomenuti međukorak ilitiga slikanje! Osobno sam dosta zadovoljan uslugom i ne poznajem osobno niti vlasnika niti ikoga od djelatnika — ali ako ste rješavali objavu oglasa u Aveniji Dubrava 35, mogu preporučiti Foto Studio Đurđica koji se nalazi odmah iznad Lidla. Kad kažem iznad, mislim iznad; skriveni su doslovce na brdu u Ulici Hrvatskog proljeća 15 preko puta ceste u odnosu na Lidl. Čekao sam 20ak minuta i platio 50kn, ali slike su odlično ispale, uz minimalno popravljanje slike (ne prepravljanje, što bi bilo zabranjeno, jel’). Oko 50kn je, čini se, standardna cifra kod fotografa onda kada izrađujete fotografije za dokumente. Možete proći jeftinije, no iovako ionako ste izgubili novčanik i trošit ćete hrpu love na povrat svega. A bar ćete imati par novih slika. (Whee!)
Konačno, vraćanje u policiju. (Whee! Još uvijek dan 2, nadajmo se, ako ste dovoljno rano ujutro krenuli.)
Čekate opet na šalteru. Teti predajete “uplaćenu uplatnicu”, dvije fotografije izrađene za osobnu iskaznicu, formular sa zahtjevom za izradu osobne iskaznice, rješenje o proglašenju osobne iskaznice nevažećom, račun za oglas o proglašenju osobne iskaznice nevažećom. Teta uzima žutu kartonsku karticu, popunjava, traži potpis na žutu kartonsku karticu, traži potpis na papir, traži otisak desnog kažiprsta (ponesite maramicu, salvetu ili nešto slično da obrišete tintu) i konačno uzima žutu kartonsku karticu i daje vam rok u kojem će osobna biti izrađena.
U nekim policijskim postajama/upravama/whatever pitat će želite li SMS dojavu kad je iskaznica gotova. U Sesvetama ne nude tu uslugu za osobnu iskaznicu.
Ukupni trošak? 155kn + fotografije 50kn. Oko 8h kombinirano u 2 dana potrošeno na čekanja u redu, vožnju po tramvajima i busevima, itd itd.
Vjerojatno nikako dok ne dobijete osobnu iskaznicu. Ali…
Gubitak studentske “iksice” (odnosno ja imam iskustva samo s nasljednikom, ‘e-indeksom’) prijavljujete u studentsku referadu. To je mali problem ako su trenutno ljetni godišnji, ali što se može, menza iovako ionako ne radi, niti su predavanja u tijeku. Na FERu sam platio 100kn “kazne” za e-indeks, plus 35kn za objavu u Narodnim novinama, uz informaciju da sljedeći gubitak sankcioniraju sa 150kn. Ne sjećam se da li sam plaćao izradu novog e-indeksa. Na TVZu još nisam prolazio kroz postupak, jer je studentska referada na godišnjem.
Gubitak kartica u PBZu možete prijaviti telefonski već isti dan: 0800 365 365. PIN stiže kroz svega par dana na kućnu adresu. Nažalost, to apsolutno ničem ne služi jer morate podići karticu koristeći osobnu iskaznicu ili drugi dokument sa slikom. (Vozačka ili putovnica, koje ja, recimo, nemam.) Koliko se sjećam, naknade za izradu kartice skidaju se izravno s računa.
ZETov pokaz — uopće nemam pojma što s njim, i gubitak ovoga je najstrašnija stvar. Ovaj elektronički pokaz je toliki organizacijski promašaj da je to strašno. Nemam pojma što ću uopće s time i kada ću ići po njega. Naime, koliki su biseri, vjerojatno će inzistirati da pokažem (e-)indeks, jer nagađam da su nesposobni vidjeti da osoba s mojim imenom i prezimenom, OIBom, te karakterističnim licem i predivnim “osmjehom” uistinu već jest student i da je ta čudna individua već imala pokaz. To je samo nagađanje, ali mislim da neće to povezati.
Dalje, na izradu pokaza sam čekao tri tjedna… a za to vrijeme nisam mogao uplatiti 120kn. Da, tako je — izradu sam platio 30kn i čekao tri tjedna i za to vrijeme plaćao vožnju po redovitim cijenama. Naravno da k tome pokaz vrijedi od 1. do 31. u mjesecu, pa kad je bio izrađen, za 120kn sam mogao platiti pola mjeseca vožnje, ili nastaviti plaćati po redovitim paprenim cijenama. Očekujem slično se provesti i sada, kad sam izgubio taj krucijalni komad plastike koji je toliko fantastično bolji (za praćenje kretanja nazovi-slobodnih građana) od komada papira i plastike koji smo prethodno imali, a koji sam dobio za prestrašno dugih 5 minuta po ulasku u njihov ured u Remizi.
No o ZETovim manama kao vjerojatno najnesposobnijoj državnoj firmi jednom drugom prilikom u nekom drugom dugačkom postu. (Sad jedva čekam “je al nije državna neg gracka striček Vuč’ca… i nema ZETa nego Zagrebački holding striček Vuč’ca…” — yeah right: same difference.) To što je javni prijevoz u drugim gradovima u još većoj banani nikako ne može i ne smije značiti da možemo tolerirati ZETove igrarije i skupoću izazvanu novim tramvajima, aparatima za “cvikanje” (Linux, by the way), bezobrazluk (vjerojatno i preplaćenost) zaposlenika, prečestim polupraznim vožnjama, kršenje privatnosti bilježenjem “svakog” ulaska u vozilo (kako nas podsjeća striček na svakom stajalištu!), iritantno puštanje “ZET radija”, itd.
Idemo dalje!
Otvorite mobilno bankarstvo. Ja sam se spasio tako da sam prenio kolegi dio novca preko mobitela, jer za razliku od Internet bankarstva ne trebam karticu.
Ostavite barem jednu bankovnu karticu kod kuće.
Nabavite putovnicu. Jest da dođe oko 400kn (320kn + 70kn biljega), ali ako izgubite novčanik, bit ćete presretni što imate bar jedan dokument sa slikom za dokazivanje identiteta. I dalje morate prolaziti ovaj gore navedeni postupak, ali u kombinaciji s bankovnom karticom koja je kod kuće, bar nećete ostati bez novca. A da ne spominjemo da u slučaju potrebe nećete trošiti dodatne novce na “hitnu izradu” putovnice, ako baš žurno morate ići u inozemstvo negdje gdje vam nije dovoljna hrvatska osobna iskaznica za prelazak preko granice.
Ostavljajte stvari kod kuće, jer usprkos oprezu, dovoljno je da se malo zamislite ili da netko u blizini ima spretne prstiće kako biste prolazili horor. Osobnu iskaznicu ne možete ne nositi (koliko znam, protuzakonito, je li), no možete pokušati ne nositi baš sve bankovne kartice.
ŠTO KAD JE NOVČANIK PRONAĐEN? (update 23. kolovoza 2012)
Pred nekoliko dana stigla mi je obavijest na kućnu adresu da se javim u Policijsku postaju “vezano za novčanik”, uz dobilježeno da donesem “pristojbu od 20kn”.
Odmah sljedeći dan ujutro otišao sam, i stvarno, novčanik je pronađen. 20kn se odnosi, naravno, na biljege. Šteta što je skoro sve bilo otkazano, osim pokaza, iksice i studentservisne članske iskaznice.
Potaknut sam na ovaj post današnjim iskustvom s domovnicom. Ono radi čega trebam domovnicu — nemam pojma zašto im treba domovnica. No to nije niti bitno.
Priča prva: Domovnica
Dakle, zaboravio sam domovnicu doma. Iovako ionako htio sam napraviti novu; ova je relativno stara, i ako već moram predati dokument, nije mi problem dati 20kn. I tako saznam da kad sam već u gradu, mogu otići kod Zapadnog kolodvora i tamo napraviti domovnicu.
Vraga.
Ispada da zato što sam rođen u Osijeku, i zato što je tamo napravljena domovnica, ne mogu napraviti domovnicu u Zagrebu neovisno o tome što tu živim već skoro 20 godina. Moram, naime, prvo obaviti “prijenos upisa” u svoj lokalni ured (pretpostavljam matični ured) koristeći domovnicu iz Osijeka.
U redu. Pazi ideje. Imamo informatiziranu državnu upravu (žena gleda u računalo), a Internet omogućuje povezivost kao nikad dosad u povijesti čovječanstva (na mobitelu u tramvaju mogu pristupati sadržajima posluženima s bilo koje lokacije na ovoj našoj plavoj lebećoj kugli). No ta naša informatizirana državna uprava nije sposobna koristiti isti softver, dignuti servere, ili koje god da su im prepreke — i opslužiti me s jednim papirom za kojeg sam još uvijek sretan i zadovoljan što ga imam.
Ne, nego moram raditi “prijenos upisa”, i zatim moram izrađivati domovnicu u istom uredu u kojeg sam “prenio upis”.
A šteta na ekonomiju da kojim slučajem nemam tu domovnicu? Ne zaboravimo, svaka škola i fakultet je voli de facto oduzeti dok god je osoba upisana u tu školu ili fakultet. Što bih tada morao raditi, da mi iz škole ili fakulteta ne mogu ili ne žele dati moju vlastitu domovnicu? Što bih radio da je moram istog dana imati, a subota je ili nedjelja?
No, ajdmo drugačije. Jednostavno pretpostavimo da ne mogu doći do domovnice ili da je nemam i točka. Šteta po ekonomiju je jedan radni dan – zamislimo plaću od 35kn/sat (izmišljam), pomnožimo s 8h, i zbrojimo s cijenom povratne karte primjerice vlakom do Osijeka… koja iznosi 193kn (bez odabira povlastica i slično). Dakle, šteta je 473kn za jedan propušteni radni dan i prijevoz do Osijeka.
Opcionalno? Mogu slati zahtjev i nadati se da će poštom stići u nekakvo normalno vrijeme. Tada bi me trebalo koštati oko 20kn. Jest ušteda, a gdje je vrijeme?
Usput, državna službenica je bila izuzetno neugodna, izvrijeđavši moje nepoznavanje u koju općinu spadam i slično, što bi iovako ionako za mene kao građanina trebalo biti posve irelevantno. “Sramota je ne poznavati grad u kojem živite” – a mora da je onda i sramota pokušati raditi u tom gradu, plaćati porez, a bogme je sramota i čuditi se gospodi u državnoj upravi koja su Dubec smjestila pod primjerice katastar u Sesvetama.
A da ne spominjemo da kad se službenici 10min prije toga pokucalo na vrata, dvije službenice su sjedile, gledale u prazno i rekle “Malo sačekajte”.
Priča druga: Izvadak iz matične knjige rođenih
Prvo, jeste li znali fascinantan podatak da je izvadak iz matične knjige rođenih posve druga stvar od rodnog lista? Eto, ja budala pa nisam. Ub’me ako ima neko objašnjenje.
Drugo, jeste li znali fascinantan podatak da kao osoba rođena u Osijeku nigdje u Zagrebu ne mogu dobiti navedeni papir? Da, sustavi nisu povezani.
Jedino mjesto u okolici Zagreba na koje su me uputili jest… Dugo Selo. Izvan zone ZET-a.
Dugo Selo je stvarno prelijepo. Dolazak tamo je isto predivan. Kontakt sa službenicom u Dugom Selu je bio fantastičan, jedno od najboljih iskustava u kontaktu s misterioznim entitetom koji zovemo Država. Dođem, kaže “Trebate osobnu, ovo, ono, i tolko-i-tolko kuna biljega.” Nije me se vrijeđalo za nepoznavanje pravila, za rođenje u drugom gradu, nije se bilo živčano. Nije bilo čekanja. Sve je proteklo u najboljem redu.
To ne znači da nisam izgubio jedan radni dan na odlazak tamo.
To ne znači da pojedini formulari ne traže apsurdno veliku količinu dokumentacije, uključujući i navedeni “izvadak iz matične knjige rođenih”.
Priča treća: Promjena prebivališta
Još nisam prebacio prebivalište. Bojim se krenuti. Zadnja dva puta kada sam to pokušao napraviti, prvi put krenuo sam od Policijske postaje u Sesvetama, koja me uputila u Petrinjsku u Zagreb. Drugi put krenuo sam od Petrinjske, koja me pak uputila da prvo moram stvari riješiti u Sesvetama.
Odgađam to već poprilično dugo. Svjestan sam da time sigurno kršim određen broj propisa, no bogme bi se neki klasični postupci mogli staviti u jedan lijepi PDF, objaviti na stranici primjerice Ministarstva uprave, pokrenuti kampanju da je to objavljeno (kako bi ljudi znali da toga ima) i lijepo hyperlinkove postaviti u PDFu kako bih mogao u requirementsima, kad znam da mi nedostaje neki dokument, lako mogao kliknuti na link i vidjeti kako doći do tog papira.
No, eto.
Ⰹⰵⱄⱅⰵ ⰾⰻ ⰸⱀⰰⰾⰻ ⰴⰰ ⰳⰾⰰⰳⱁⰾⰻⱌⰰ ⰻⰿⰰ ⱄⰲⱁⰹ Unicode ⱄⰵⰳⰿⰵⱀⱅ?
That thing says “Did you know that glagolitic script has its own Unicode segment?” To read it, you may need font called Dilyan.
However the title says “Glagolitic Unicode does not have letter J”. Letter J looks like combined HP (oh yes, don’t start). That’s amazing. In the glagolitic transliterator I designed some time ago, I’ve replaced it with letter iže – Ⰹ – which seems to serve the same purpose. Incredibly, Wikipedia article also does not mention J.
But the oversight looks stunning to me. Especially since you can’t reproduce it graphically using other symbols, and it’s perfect for transliteration.
(Note, my transliterator matches mostly letter-for-letter and therefore may be flawed. I do think it’s quite faithful though.)
Raw unrotated cellphone pic, just taken.
These cool, touchscreen-enabled, smartcard-reading devices for ticket sales/verification seem to have only one flaw: a chunk of Engrish (‘select zone or aproach [sic] card’). They even run X11, probably on a UNIX! I suspect each device is just a dumb terminal that gets imagery over network, since other devices in the tram had proper (or improper, if switched to English) GUI displayed.